Konzervacija – restauracija arheološkog materijala

Konzervacija – restauracija arheološkog materijala obuhvaća niz različitih materijala pronađenih na nekom arheološkom lokalitetu, a to su najčešće metalni predmeti, keramika, staklo, kost, drvo...

Svakom predmetu pronađenom na arheološkom lokalitetu se pristupa pojedinačno, pazeći posebno na dokumentaciju zatečenog stanja te sve konzervatorsko – restauratorske zahvate provedene na njemu. Osnovno načelo i princip svih konzervatorsko – restauratorskih zahvata na arheološkom materijalu je što bolja konzervacija jer su to predmeti koji su godinama boravili u određenoj mikroklimi i njihovo propadanje raste iz dana u dan nakon pronalaska ako se pravodobno ne konzervira i zaštiti te također na pravilan način prezentira pazeći na vlagu i svijetlo u tim prostorijama.

Konzervatorsko - restauratorski radovi koji su provedeni na metalnom arheološkom materijalu obuhvaćaju radove mehaničkog čišćenja, konsolidacije, lijepljenja, rekonstrukcije i retuša, mehaničkog čišćenja, djelomičnog ispravljanja, stabilizacije, zaštite inhibitorom korozije, djelomične rekonstrukcije zbog stabilizacije materijala i nanošenja zaštitnog sloja. Jako je bitno prilikom čišćenja metalnih predmeta paziti da se ne ošteti patina koja je zatečena na materijalu.

Obratite nam se sa povjerenjem

Imate pitanja?
Pošaljite upit

Nazovite nas

Stručnjaci tvrtke imaju dugogodišnje iskustvo u konzervaciji i iznimne reference na restauraciji različitih materijala!

098 9963 718

Keramički materijal

Keramički materijal u većini je slučajeva pronađen u jednom ili više fragmenata. Takav materijal je potrebno dobro očistiti mehaničkim metodama od ostataka prašine, zemlje i ostalih prljavština prije samog spajanja. Nakon mehaničkog čišćenja keramički fragmenti postavljeni su na improvizirani okvir s plastičnom mrežicom (nalik na sito) u prostor koji je provjetravan. Tako zrak cirkulira te dopire do svih površina fragmenata te omogućuje postepeno i ravnomjerno sušenje. Vrlo je bitno da se proces sušenja odvija u zasjenjenom prostoru unutar kojega direktno ne prodiru sunčeve zrake jer previsoke temperature i sunčeva svijetlost mogu izazvati naglo sušenje koje rezultira strukturnim oštećenjima materijala: nastaju pukotine, procjepi, osipanje i sl.

Fragmenti keramike, koji su najčešće dio neke posude, lijepe se razrijeđenim reverzibilnim ljepilom. Nakon apliciranja fragmenti se spajaju i privremeno učvrste specijalnim spojnicama dok traje proces sušenja ljepila. Rekonstrukcije nedostajućih dijelova se izvode smjesom gipsa. Nakon obrade, površine se patiniraju na osnovi izvorne boje posuda. Intencija patiniranja nije prekriti rekonstruirane površine i dobiti vizualne značajke jednake originalnim površinama, već samo ublažiti bjelinu materijala (gipsa) korištenog prilikom zahvata kako bi se nove površine bolje integrirale sa cjelinom. Krajnjim je rezultatom vidljiva razlika između originalnih i recentnih površina.